PRODAJA UDJELA VLASNIŠTVA ILI PRODAJA CJELOKUPNE IMOVINE

0

Dva su osnovna oblika „prodaje firme“: prenos vlasništva (prodaja dionica ili udjela) i prodaja „biznisa. I za prodavca i za kupca je od interesa da se prilikom prodaje firme prezentiraju što potpuniji podaci o njenom stanju, odnosno da se omogući što potpuniji uvid u njen sadašnji položaj i perspektivu njenog poslovanja. To se čini putem tzv. due dilligense-a ili skeniranja u praksi se prevodi i kao “dubinsko snimanje”). Ovaj postupak se provodi interdisciplinarno (komercijalno, finansijski i pravni tretman) sa ciljem što boljeg uvida u razne aspekte poslovanja firme prije njene prodaje.

Kada osnivač jednočlanog DOO odluči da prenese dio ili cjelokupan udio u svom društvu, na drugo lice, neophodno je da se prvo sačini Ugovor o prenosu udjela (ili Ugovor o pristupanju i prenosu udjela).

Ugovor o prenosu udjela mora biti ovjeren kod notara ili kod Osnovnog suda. Prilikom ovjere ugovora, potrebno je prisustvo ugovornih lica ili njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika.

Nakon sačinjavanja i ovjere ugovora o prenosu udjela, neophodno je te promjene procesuirati i registrovati u skladu sa zakonom. Prvi korak je donošenje odluke o izmjenama i dopunama statuta kako bi se on uskladio sa novonastalom situacijom tj. postojanjem novog osnivača ili suosnivača društva. Odluku donosi postojeći osnivač i ovjerava je pečatom društva. Zatim se donosi prečišćen tekst statuta sa uključenim izmjenama i dopunama koje se odnose na promjene osnivača. Cjelovit tekst novog statuta ovjerava se pečatom društva i potpisuje od strane postojećeg i novog  osnivača, odnosno samo novog osnivača ukoliko je u jednočlanom društvu došlo do prenosa cjelokupnog udjela sa jednog lica na drugo.

Izmjene statuta ili osnivačkog akta stupaju na snagu danom registracije, kada se može smatrati da je procedura prenosa udjela u DOO i okončana.

U pripremi prodaje firme nezaobilazan korak je procjena njene vrijednosti. S tim u vezi prodaja u jednom ili drugom obliku, ima i svoj računovodstveni i porezni aspekt.

 

Računovodstveni aspekt

U računovodstvu prodavca udjela (ako je prodavac udjela pravno lice – d.o.o.) se vrši isknjižavanje ulaganja (060) i evidentiranje potraživanja od kupca, a razlika između knjigovodstvene i prodajne vrijednosti udjela se evidentira kao prihod ili rashod od otuđenja.

Kod prodatog d.o.o. nema nikakvih bitnih računovodstvenih promjena, jer se samo mijenja nominalni vlasnik njegovog kapitala, tj. samo se analitički evidentira promjena vlasnika unutar osnovnog kapitala.

Kupac (d.o.o.) će u svom knjigovodstvu evidentirati stečeno ulaganje na kontu 060. Kad je u pitanju prodaja imovine, predmet prodaje mogu biti nekretnine, oprema, pa i pojedina nematerijalna prava.

Kod prodavca bi se to knjižilo kao prodaja stalnih sredstava i nematerijalnih prava, s tim što bi za razliku između neamortizovanog iznosa trebalo teretiti prihode/dobitke, odnosno rashode/gubitke od prodaje te imovine.

Kod kupca bi se to knjižilo kao nabavka stalnog sredstva, odnosno nematerijalnog prava, po trošku sticanja.

 

Porezni aspekt

Prodaja udjela nije oporeziva PDV-om, samim tim što se i ne radi o prometu dobara ili usluga. Prenos udjela nije oporeziv ni po propisima o porezu na dohodak. U slučaju prenosa ili prodaje imovine, članom 7. Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) propisano je da se prenosom dobara uz naknadu (dakle: prometom koji podliježe oporezivanju PDV-om) smatra i prenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika, ako je ulazni porez moguće u cjelini ili djelimično odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.

Međutim, stavom 2. istog člana je učinjen izuzetak od oporezivanja prenosa imovine ili dijela imovine u smislu da se prenos cjelokupne ili dijela imovine poreznog obveznika ne smatra prometom uz naknadu (pa se samim tim ne oporezuje) pod uslovima koji su utvrđeni samim Zakonom o PDV (član 7. stav 2.) i dodatnim uslovima koji su utvrđeni Pravilnikom o primjeni Zakona o PDV (čl. 15. i 76.), a to su:

  • da ta imovina čini zasebni poslovni subjekt (tačnije: određenu poslovnu cjelinu), – da je kupac ili sticalac PDV obveznik ili tim sticanjem postane PDV obveznik,
  • da nastavlja obavljanje iste djelatnosti, – da kupac ili sticalac ima, ili će dobiti istu stopu za odbitak ulaznog poreza koju je imao prodavac/prenosilac,
  • da isporučilac (prenosilac) poslovne cjeline prenese na primaoca i obavezu vršenja eventualne ispravke odbitka ulaznog poreza za preostali period (10 godina kod nekretnina, odnosno pet godina kod opreme) prenese, odnosno da primalac pismenom izjavom potvrdi da preuzima obavezu vršenja eventualne ispravke.

Pri ovome je bitno da se na pravi način shvata pojam “poslovne imovine”. Naime, poslovna imovina, u smislu odredbi Zakona i Pravilnika o PDV, predstavlja isključivo određenu cjelinu koja i funkcioniše kao takva. Izuzimanje bilo kojeg njenog dijela bi narušilo funkcionalnost te poslovne cjeline. Stoga neke druge situacije u kojima PDV obveznik prodaje dio imovine koji je izuzet iz cjeline (npr. određena pojedinačna oprema, vozilo ili slično) imaju tretman klasičnog (“običnog”) prometa koji podliježe oporezivanju PDV-om.

U vezi sa uslovom da porezni obveznik treba da nastavi “istu djelatnost” da bi prenos poslovne cjeline bio neoporeziv, često se (i nepotrebno) javlja dilema da li to mora baš biti bukvalno ista djelatnost. Suština je u tome da je primarni cilj ovog uslova da se nastavlja (bilo koja) oporeziva djelatnost, što znači da to može i biti i djelatnost s nekom drugom šifrom djelatnosti.

Prodaja (prenos) imovine u dijelu koji se odnosi na nekretnine ima i aspekt oporezivanja porezom na promet nekretnina. Ovaj porez je u FBiH (još uvijek) u nadležnosti kantonalnog fiskalnog suvereniteta, sa specifičnim rješenjima po pojedinim kantonima, a propisi koji regulišu ovu materiju su:

  • Unsko-sanski kanton: Zakon o porezu na promet nekretnina (“Službeni glasnik Unako-sanskog kantona”, broj 6/04),
  • Posavska županija: Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava (“Narodne novine Županije Posavske”, broj 11/09),
  • Tuzlanski kanton: Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br. 11/01, 13/01 i 13/03),
  • Zeničko-dobojski kanton: Zakon o porezu na promet nekretnina (“Službene novine Zeničko-dobojskog kantona”, broj 6/09),
  • Bosansko-podrinjski kanton: Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava (“Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona”, br. 18/01 i 2/10),
  • Srednjobosanski kanton / Županija Središnja Bosna: Zakon o porezu na promet nekretnina (“Službene novine Srednjebosanskog kantona/županije”, br. 4/99, 1/00, 16/04 i 10/06), – Hercegovačko-neretvanski kanton/županija: Zakon o porezu na promet nekretnina HNK/Ž (“Narodne novine Hercegovačko-neretvanskog kantona/županije”, br. 6/00, 5/04 i 11/08),
  • Županija Zapadnohercegovačka: Zakon o porezu na promet nekretnina (“Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke”, broj 17/99),
  • Kanton Sarajevo: Zakon o porezu na promet nepokretnosti i prava – prečišćen tekst (“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 23/05, 25/06 i 41/08),
  • Hercegbosanska županija: Zakon o porezu na promet nekretnina i prava (“Narodne novine Hercegbosanske županije”, broj 7/02).

U Kantonu Sarajevo, Hercegovačko-neretvanskom kantonu/županiji i Posavskoj županiji obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina je kupac, odnosno stjecatelj nekretnine, dok je u ostalim kantonima/županijama obveznik prodavac (s tim što se u Zeničkodobojskom kantonu prodavac i kupac mogu drugačije dogovoriti).

Stopa poreza na promet nekretnina je 5%, odnosno do 5% (kod onih kantona/županija kod kojih je propisivanje stope prepušteno opštinama).

Kod Hercegovačko-neretvanskog kantona/županije, Zapadnohercegovačke i Posavske županije plaćanje poreza je bezuslovno, dok kod ostalih kantona postoji mogućnost oslobađanja ukoliko se radi o prvom prometu novoizgrađenih građevinskih objekata.

 

Prilagođeno prema Reviconu, PS 12/2013

Share.

About Author

Leave A Reply