PRIZNAVANJE NEMATERIJALNE IMOVINE U FINANSIJSKIM IZVJEŠTAJIMA

0

Da bi se neka nematerijalna imovina priznala u bilansu stavka mora nužno ispunjavati zahtijevane uslove:

  • identifikacija (da se imovina može prepoznati)
  • kontrola (da bi mogla usmjeravati primjena te imovine)
  • buduće ekonomske koristi (stvaranje novčanih primitaka).

Izdatci (troškovi) za pribavljanje pojedine vrste sredstava koji ne ispunjavaju navedene zahtjeve iskazuju se u računu dobitka i gubitka kao rashod u razdoblju kada su nastali.

U slučaju poslovnih spajanja i možebitnog stjecanja nematerijalne imovine u toj je transakciji bitno da se nematerijalna imovina odvoji (razlikuje) od goodwilla. Naime, po samoj definiciji, goodwill je razlika između prepoznatljive (identificirane) imovine (i obveza) i plaćene svote kojom se stječe neki drugi subjekt. Pretpostavka nastanka goodwilla u tim okolnostima može, dakle, biti neprepoznavanje nekih dijelova imovine ili da neki dijelovi imovine pojedinačno ne zadovoljavaju uvjete za priznava- nje, no goodwil se može pojaviti i zbog drugih razloga, kao što je sinergijsko djelovanje imovine i drugih okolnosti, koje je stjecatelj spreman platiti.

Identificirati se može neka nematerijalna imovina samo ako:

  • je ZASEBNA tj. može se odvojiti ili razlučiti od materijalne imovine, prodati, prenijeti, licencirati, iznajmiti ili razmijeniti
  • proistječe iz ugovora ili zakonskih prava bez obzira na činjenicu može li se prenositi na drugi subjekt i može li se odvojiti.

Za priznavanje nematerijalne imovine kao bilansne stavke bitna je njezina identifikacija. To se osobito odnosi na nematerijalnu imovinu kao što je softver, autorska prava, prava industrijskog vlasništva i sl. Za nematerijalnu imovinu koja proistječe iz zakonskih ili ugovornih prava nije odlučujuće može li se prenositi na druge subjekte.

Glede kontrole nematerijalne imovine kao nužnog uslova za njezino priznavanje u bilansu postavlja se pitanje može li se korištenje te imovine usmjeriti ka budućim ekonomskim koristima za subjekt, te pitanje ograničenja takvog korištenja drugim subjektima. Primjer za to može biti zaštićeno autorsko pravo, patent i sl. koji legalno može koristiti samo osoba koja ima valjan ugovor, dok drugim osobama takve mogućnosti nisu dostupne. Poznati su i oblici nematerijalne imovine koje je teško kontrolirati bez dopunskih sredstava zaštite ugovorom ili zakonom kao što su marketinška prava ili popis kupaca, njihova lojalnost i sl.

Buduće ekonomske koristi kao bitnog kriterija za priznavanje nematerijalne imovine odražavaju se u prihodima od prodaje dobara i usluga koji se ostva- ruju uz pomoć nematerijalne imovine. Buduće eko- nomske koristi mogu se ostvariti smanjenjem troš- kova (uštedom u poslovanju).

STJECANJE POJEDINAČNE NEMATERIJALNE IMOVINE

Pri prvoj evidenciji u poslovnim knjigama odnosno iskazivanju u finansijskim izvještajima nematerijalna se imovina treba iskazati prema troškovima nabave (trošku stjecanja), kako to zahtijeva MRS 38

Sredstvo se može evidentirati u poslovnim knjigama (i bilansu) samo ako:

  • postoji vjerojatnost budućih ekonomskih koristti i ako se
  • trošak nabave te imovine može pouzdano utvrditi.

Na početku priznavanja nematerijalna imovina priznaje se po trošku nabave (stjecanja). Troškove nabave nematerijalne imovine čine: nabavna cijena (plaćanje dobavljaču), uvozna carina, nepovratni porez na promet, izdaci koji se mogu pripisati pripremi te imovine za namjeravanu upotrebu kao što su:

  • troškovi naknada zaposlenima koji su direktno uključeni u stavljanje sredstava u radno stanje
  • naknade profesionalcima koji su povezani sa stavljanjem te imovine u radno stanje
  • troškovi testiranja ispravnoga rada imovine.

Pri nabavi dugotrajne nematerijalne imovine mogu nastati i troškovi koji se trebaju smatrati troškovima razdoblja, a ne sastavnim dijelom troška nabave. Među takve troškove nabave navode se:

  • troškovi uvođenja novoga proizvoda ili usluge, kao i s time povezane promotivne aktivnosti
  • troškovi poslovanja na novoj lokaciji ili s novom skupinom klijenata
  • troškovi osposobljavanja zaposlenika
  • administrativni i ostali opći troškovi
  • početni operativni gubitci za vrijeme stvaranja potražnje za proizvodima ili uslugama koje ne- materijalna imovina proizvodi.

Sporedni troškovi i aktivnosti koji nisu bitni za funkcioniranje nematerijalne imovine ne mogu se uključiti u nabavnu vrijednost.

Primjer 1. Nabava aplikativnoga softvera

Trgovačko društvo nabavilo je softver za računovodstvo i finansijsko izvještavanje, izradu kalkulacija i planiranje (budžetiranje) u sumi od 50.000,00 KM, uvećanoj za PDV od 8 500,00 KM, dakle, ukupno 58 500,00 KM. Trgovačko društvu utvrdilo je da će se taj računarski program moći učinkovito koristiti pet godina, nakon čega će se zamijeniti modernijim, te da je amortizacijska stopa 20% godišnje. Troškovi instaliranja programa za rad na mreži računara utvrđeni su u svoti od 2.000,00 KM uvećanoj za PDV od 340,00 KM te osposobljavanje zaposlenika za rad na tom programu u svoti od 10.000,00 uvećanoj za 1.700 KM PDV-a.

Knjiženje:

Rbr OPIS DUGUJE POTRAŽUJE
1.

 

 

 

 

2.

 

 

 

3.

Računarski softver

Ulazni PDV

Dobavljači

(za primljenu fakturu za računarski softver)

50.000,00

8.500,00

 

 

 

2.000,00

340,00

 

 

10.000,00

1.700,00

 

 

58.500,00

 

 

 

 

2.340,00

 

 

 

11.700,00

Računarski softver

Ulazni PDV

Dobavljači

(Za instalaciju programa)

Usluge specijalističkog obrazovanja

Ulazni PDV

Dobavljači

(za osposobljavanje zaposlenika)

 

Kao što je iz primjera očito, u vrijednost nematerijalne imovine je uračunan trošak instalacije softvera kao izdatak koji je direktno povezan s namjeravanom uporabom nematerijalne imovine, dok su troškovi osposobljavanja zaposlenika evidentirani kao trošak tekućeg razdoblja.

TROŠKOVI FINANSIRANJA

Troškovima financiranja smatraju se kamate,  kursne razlike i drugi finansijski troškovi nastali u vezi s nabavom nekog sredstva u okviru nematerijalne imovine. Revidirani MRS 38 zahtijeva da se troškovi koji nastaju kao razlika između svote što se plaća za nabavu takve imovine u slučaju odgode plaćanja duže od normalnih kreditnih rokova i svote koja bi se platila u novcu odjednom smatraju rashodima kamata za vrijeme kreditnog razdoblja, odnosno da se kapitaliziraju u skladu s dopuštenim alternativnim postupkom prema MRS-u 23 – Troškovi posuđivanja.

Prema tome, troškovi kamata se evidentiraju kao trošak razdoblja u kojem su nastali.

No, troškovi kamata i drugi troškovi financiranja nabave dugotrajne nematerijalne imovine mogu se kapitalizirati tj. pripisati stjecanju te imovine. Prema MRS-u 23 troškovi posudbe koji se mogu pripisati stjecanju određene kvalificirane imovine mogu se uključiti u trošak nabave te imovine. MRS 23 dopušta da se kapitaliziraju samo oni troškovi posuđivanja za koje je vjerojatno da će donijeti buduće ekonomske koristi, a koji se istodobno mogu pouzdano utvrditi.

Troškovi kamata prihvatljivi za kapitalizaciju mogli bi se izbjeći kada izdatak za nabavu dugotrajne nematerijalne imovine ne bi postojao. U pojedinim slučajevima troškove posuđivanj nije jednostavno identificirati, npr. jedinstveno finansiranje na nivou grupe (skupine društava) kada se koriste različiti dužnički instrumenti (posuđivanja, krediti, i sl.) po različitim uvjetima, a tako pribavljena sredstva plasiraju se u podružnice.

Ako su sredstva posuđena upravo za nabavu određene imovine, tada se trošak posudbe prihva ljiv za kapitalizaciju može jednostavno identificirati kao trošak kamata koje su nastale tim posuđivanjem smanjenim za sve eventualne prihode nastale od bilo kakvog privremenog ulaganja posuđenih sredstava.

Ako su sredstva posuđivana za opće namjene poslovanja, a korištena su i za nabavu kvalificirane imovine, troškovi prihvatljivi za kapitalizaciju odre đuju se kao ponderirani prosjek troškova posuđivanja nastalih tijekom razdoblja.

Primjer 2. Kapitalizacija troškova posuđivanja

Društvo je podiglo dugoročni kredit od banke za financiranje nabave dugotrajne nematerijalne imo vine franchising u svoti od 100.000,00 KM uvećan za PDV od 17.000 KM. Za pribavljanje franchisinga i njegovo stavljanje u funkciju potrebno je više vremena . Kredit je iskorišten doznakom dobavljaču. Banka je obračunala kamate za vrijeme korištenja kredita u svoti od 5.000,00KM. Društvo, u skladu  svojim računovodstvenim politikama, kapitalizira troškove posudbe. Nakon završetka nabave franchising je počeo s radom.

Rbr OPIS DUGUJE POTRAŽUJE
1.

 

 

 

 

2.

 

 

 

3.

 

 

 

4.

Nematerijalna imovina u pripremi

Ulazni PDV

Dobavljači

(za ugovornu obavezu za franšizing)

100.000,00

17.000,00

 

 

 

117.000,00

 

 

 

5.000,00

 

 

 

105.000,00

 

 

117.000,00

 

 

 

 

117.000,00

 

 

5.000,00

 

 

 

 

105.000,00

Dobavljači

Dugoročni finansijski kredit 

(za izmirenje obaveze kreditom)

 Nematerijalna imovina u pripremi

Obaveze za kamate

(za primljeni račun kamata )

 

Ulaganje u franšizing

Nematerijalna imovina u pripremi

(stavljanje u upotrebu)

 

Početak kapitalizacije troškova posuđivanja  identičan je trenutku kada nastaju izdatci za nabavu nematerijalne imovine ako tada nastaju i troškovi posuđivanje te kada su aktivnosti povezane s pripremom nematerijalne imovine za namjeravanu upotrebu u tijeku.

Troškovi kamata prestaju se kapitalizirati kada su sve bitne aktivnosti potrebne za pripremu kvalifici- rane nematerijalne imovine za njezinu namjeravanu uporabu dovršene. To znači da bi se troškovi finansiranja (kamata) mogli uračunati u nabavnu vrijednost nematerijalne imovine samo u razdoblju kada se ta imovina nabavlja odnosno priprema za namjeravanu uporabu. U kasnijim razdobljima (osobito ako je kredit dugoročan) kada nastaje i najveći dio kamata ti troškovi se ne mogu se kapitalizirati.

IZVOR:  Mr. sc. Šime GUZIĆ, dipl. oec. i ovl. rač., Računovodstvo, revizija i financije, časopis 

Share.

About Author

Certificirani računovođa/ ovlašteni revizor. Vlasnik male računovodstvene agencije :)

Leave A Reply