NAJVEĆE ZABLUDE O OBRTNICIMA

0

Da li znate… prepoznati tri nelogične stvari kod poslovanja poduzetnika – obrtnika?

  1. zabluda – „ Vlasnik sam obrtničke radnje“

Zakon o obrtu ne poznaje pojam „obrtnička radnja“ ili bilo koji sličan izraz. Iako obrt ima svoj ID broj, naziv, adresu, sjedište, ova obilježja su obilježja vlasnika obrta, kao fizičkog lica koje obavlja djelatnost.

Sva imovina je vlasništvo obrtnika /poduzetnika/, a ne njegove radnje. Sve poslove vrši poduzetnik, donosi odluke, sklapa ugovore sa trećim licima.

Poduzetnička „radnja“ postoji u našim razgovorima o poslu, ali ne i u zakonu. A ukoliko želimo pravilno da se izražavamo, onda ćemo i u govoru zamjeniti termin „radnja“ terminom „poduzetnik“.

Dakle, ukoliko ste vi ili vaš poslovni partner poduzetnici, kada razmišljate o knjigovodstvenim, pravnim i poreskim relacijama razmišljajte da postoji samo jedna osoba koja obavlja djelatnost. Ta osoba ima svoju privatnu imovinu i poslovnu imovinu koja joj služi za obavljanje delatnosti.

Sva imovina je vlasništvo poduzetnika, a ne njegove radnje. Sve poslove vrši poduzetnik, odluke donosi poduzetnik, a ugovore zaključuje poduzetnik i to sa trećim licima, a nikako sa sobom kao fizičkim licem. Izbrišite entitet radnje „iz glave“ i lakše ćete razumeti pravne i poreske posljedice vaših poslovnih odluka.

Ne postoji nikakva radnja – Vi ste radnja. Vi ste poduzetnik.

  1. zabluda – „Sklopio sam ugovor sa svojom radnjom“

Radnja ne postoji kao subjekt u pravu (za razliku od pravnih lica – koja su upravo to – subjekti u pravu). Iz tog razloga, nisu mogući nikakvi ugovori sa radnjom. Poduzetnik, sa druge strane, može da zaključuje ugovore. Radnja nema pravni subjektivitet, i ne može biti nosilac prava, niti može tužiti ili biti tužena. Ovo može samo poduzetnik.

Ugovor je saglasnost volja dvije strane. Kako je poduzetnik jedno lice – fizičko lice koje obavlja delatnost, to nije moguće da preduzetnik (fizičko lice) zaključi ugovor sa „radnjom“, jer radnja nema subjektivitet (radnja ne postoji u pravnom smislu). Nikakav ugovor. Ukoliko bi takav ugovor bio zaključen, on ne bi proizvodi pravna dejstva. Pa ni poreske obaveze.

Na primer, Amela Perenda ne može da zaključi ugovor sa Računovodstvena agencija vl. Amela Perenda, jer i prvo i drugo su odrednice jedne te iste osobe.

U skladu sa navedenim, poduzetnik ne može „sam sa sobom“ zaključiti ugovor, bio to ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, o zakupu nepokretnosti ili pokretne imovine (opreme, automobila itd), niti takvi ugovori proizvode pravno dejstvo. Može, ali je takav ugovor jednostavno rečeno nevažeći (odnosno ništavan, ne proizvodi pravno dejstvo uopšte, kao da nije ni nastao).

Preduzetnik može korisiti ličnu imovinu u poslovne svrhe bez zaključenja ugovora, isplate naknade i plaćanja poreza.

  1. zabluda – „Ja sam zaposlen u svojoj radnji“

Poduzetnik je fizičko lice koje obavlja djelatnost, i nema status zaposlenog u svojoj „radnji“. Poduzetnik kao fizičko lice ne treba da zaključi ugovor o radu sa „obrtničkom radnjom“ da bi radio ( obavljao djelatnost) već to čini po osnovu same registracije u nadležnom organu.

Kako nema status zaposlenog, preduzetnik nema ni određena prava iz radnog odnosa.

Na primjer, ne postoji osnov da poduzetnik isplati naknadu za topli obrok.

Ova naknada troškova predviđena je za zaposlena lica. Preduzetnik može da zaposli druga fizička lica, zaključenjem ugovora o radu, koja će po tom osnovu obavljati rad kod poduzetnika. Zaposleni čiji je poslodavac preduzetnik imaju ista prava i obaveze kao i zaposleni kod pravnih lica, a obračun njihove zarade ne razlikuje se od obračuna zaposlenih kod pravnih lica (privrednih društava).


 

 

 

prilagođeno prema tekstu: www.mojafirma.rs; Marija Đorđić

Share.

About Author

Certificirani računovođa/ ovlašteni revizor. Vlasnik male računovodstvene agencije :)

Leave A Reply