KNJIGOVODSTVENE ISPRAVE U BLAGAJNIČKOM POSLOVANJU

0

Sve uplate i isplate u gotovom novcu se dokumentuju vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, koje se evidentiraju i čuvaju u rokovima utvrđenim zakonskim propisima. Isprave koje se čuvaju trajno su: platne liste ili analitičke evidencije o plaćama u vezi s plaćanjem doprinosa, kupoprodajni ugovori po kojima je izvršena kupovina  nekretnina, godišnji računovodstveni obračuni, finansijski izvještaji, konsolidirani finansijski izvještaji, izvještaji o izvršenoj reviziji i svi interni akti od utjecaja na finansijsko poslovanje. Godišnji izvještaj o poslovanju čuva se u originalnom obliku 11 godina nakon  isteka poslovne godine.

Knjigovodstvene isprave na osnovu  kojih su podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu čuvaju se najmanje 11 godina, sljedstveno tome se i glavna knjiga i dnevnik čuvaju najmanje 11 godina. Knjigovodstvene isprave na osnovu kojih su podaci uneseni u pomoćne knjige čuvaju se najmanje 7 godina, kao i pomoćne knjige.

Periodični obračuni, isprave platnog prometa od ovlaštenih financijskih institucija čuvaju se najmanje 5 godina, dok se pomoćni obračuni, prodajni i kontrolni blokovi i slično čuvaju se 2 godine. Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava i poslovnih knjiga počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige i u koje su podaci iz isprava uneseni.

Poslovni subjekti su  dužni da tu knjigovodstvenu dokumentaciju i evidenciju stave na uvid nadležnim kontrolnim organima (porezna uprava, inspekcije).

Vjerodostojna knjigovodstvena dokumatacija podrazumijeva odgovarajuće knjigovodstvene isprave na osnovu kojih se može utvrditi nastanak poslovne promjene i predstavljaju osnovu za evidentiranje i knjiženje poslovnih promjena u vezi sa transakcijama gotovim novcem (uplata, isplata, polaganje na žiro-račun, podizanje gotovog novca sa žiro-računa). Pored toga što knjigovodstvena dokumentacija treba biti adekvatna, odgovarajuća nastaloj poslovnoj promjeni, odnosno transakciji s gotovim novcem, ta dokumentacija treba biti i kompletna.

Kod isplate putnih troškova i dnevnica za službena putovanja u zemlji i inostranstvu, potrebna dokumentacija podrazumijeva putni nalog sa obračunatim dnevnicama i ostalim putnim troškovima, za koje  su potrebni gotovinski računi (računi od hotela, računi od goriva, avio karte, računi za autoput, računi za vinjete i slično).

Kod otkupa poljoprivrednih proizvoda, šumskih plodova, ljekovitog bilja, industrijskih i drugih sekundarnih sirovina od fizičkog lica, potrebna dokumatacija podrazumijeva ugovore o otkupu, otkupne blokove, beleg o isplati  i ostalo što je potrebno za dokumentiranje nastale poslovne promjene, koja ima za rezultat isplatu gotovog novca.

Kod plaćanja dobara i usluga, prema drugom poslovnom subjektu, ako njihov pojedinačni iznos ne prelazi 200 KM,dokumentacija podrazumijeva knjigovodstvene isprave, kao što su: fiskalni računi, porezni PDV računi (računi iznad 100 KM) ako imamo pravo odbitka PDV-a.

Pored toga šro se sve uplate i isplate u gotovom novcu moraju dokumentovati vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, poslovni sibjekti su dužni da ih evidentiraju i vode evidentiraju o poslovnim promjenama u gotovom novcu. Dakle, svi poslovni subjekti su u obavezi da vode blagajnički dnevnik (blagajnička evidencija), o naplatama i isplatama u gotovom novcu. Za pravna lica ta obaveza je i do sada postojala i oni su vodili blagajničku evidenciju svakodnevno, ali za ostale poslovne subjekte (obrtnike, samostalne poduzetnike) ova evidencija prestavlja novinu. Samostalni poduzetnici su u obavezi da pored poslovnih knjiga koje su propisane propisima o porezu na dohodak, vode i blagajnički dnevnik.

Zabranjeno je plaćanje i naplaćivanje  proizvoda u trgovini na veliko u gotovom novcu. Dakle, plaćanje računa i naplaćivanje proizvoda odnosno robe u trgovini na veliko, moguće je isključivo preko transakcionog računa. Zabrana plaćanja i naplate proizvoda u trgovini na veliko u gotovom novcu, predstavlja i najznačajniju zabranu koju donose novi propisi o poslovanju gotovim novcem. Dosadašnja praksa u plaćanju i naplati robe u trgovačkoj djelatnosti  je bila potpuno drugačija i u velikom obimu se odvijala putem plaćanja u gotovini. Maloprodaja je većinu svojih nabavki vršila plaćanjima u gotovu, i ova zabrana u plaćanju nabavke robe gotovinom je sa velikim neodobravanjem dočekana od strane maloprodavaca.  Također i veletrgovci su više preferirali naplatu u gotovom novcu, kad god je to prilika dozvoljavala.

Nova Uredba o uslovima i načinu plaćanja gotovim novcem izričito zabranjuje prodaju i naplatu veletrgovcima za gotov novac, te predviđa i sankcije za nepoštivanje. Dosadašnji propisi o trgovininisu regulirali način plaćanja odnosno naplate robe kod veleprodaje i maloprodaje. Maloprodaja naravno može vršiti prodaju za gotov novac, i fizičkim licima i poslovnim subjektima, s tim  da poslovni subjekti kao kupci moraju voditi računa da ti iznosi ne prelaze 200 KM po jednom računu.

Prilikom plaćanja u gotovom novcu poslovni subjekti su dužni da primjenjuju odredbe propisa koji uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. U članu 4. Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, navedeni su obveznici za provođenje mjera za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. Među tih obveznicima navedena su i lica koja obavljaju profesionalne djelatnosti: notari, advokati, računovođe, revizori, pravna i fizička lica koja obavljaju računovodstvene i usluge poreskog savjetovanja.

Pravilnikom o primjeni Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti[9] su bliže pojašnjene sumljive transakcije. U članu 26. Pravilnika date su pokazatelji  koji bi trebali izazvati sumnju kod određenih poslovnih transakcija a odnose se na obveznike računovođe i revizore, dok je potrebna dokumentacija za identifikaciju klijenata i transakcija propisana članom 28. i 29. Pravilnika.

Identifikaciju pravnog lica, računovođe i revizori treba da obavljaju na osnovu uvida u dokumentaciju, original ili ovjerena kopija iz sudskog ili drugog javnog registra. Dokumentacija mora biti ažurirana i tačna i odražavati stvarno stanje klijenta. U situacijama pojednostavljene procedure identifikacije i praćenja klijenata, računovođe i revizori bi trebali da prikupe sljedeće podatke:

a) naziv, adresa i sjedište pravnog lica, koje uspostavlja poslovni odnos, odnosno pravnog lica za koje se uspostavlja poslovni odnos;

b) ime i prezime zakonskog zastupnika ili opunomoćenika koji za pravno lice uspostavlja poslovni odnos;

c) namjena i pretpostavljena priroda poslovnog odnosa i datum uspostavljanja poslovnog odnosa.

Prema Zakonu je također navedeno da lica koja obavljaju profesionalne djelatnosti, među kojima su u računovođe i revizori, identifikaciju i praćenje klijenta obavljaju u mjeri i obimu koji su primjereni djelokrugu njihovih poslova. Zakon, niti Pravilnik, ne daju detaljnija objašenjanja u pogledu postupaka koji spadaju u njihov djelokrug rada.

Pored pojednostavljene identifikacije i praćenja, računovođe i revizori u skladu sa Zakonom, mogu primijeniti i pojačane mjere identifikacije i praćenja klijenata. Ove mjere se primjenjuju za klijente koji prema internom programu imaju veliki rizik u pogledu pranja novca i finansiranja terorizma. Međutim, primjena ovog nivoa identifikacije i praćenja je obavezna prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa ili obavljanja transakcije s klijentom koji je politički i javno eksponirano lice, te u slučaju kada klijent nije bio lično prisutan pri utvrđivanju i provjeri identiteta za vrijeme provođenja mjera identifikacije i praćenja.

Domaće politički ili javno eksponirano lice je fizičko lice koje ima ili je imalo povjerenu istaknutu javnu funkciju:

a) članovi Predsjedništva BiH; predsjedavajući Vijeća ministara BiH, ministri i zamjenici ministara i rukovodeći državni službenici;

b) predsjednici, zamjenici, predsjednici vlada, ministri i njihovi zamjenici ili pomoćnici na nivou FBiH, RS-a, BDBiH i kantona, te gradonačelnici, odnosno načelnici općina;c) izabrani predstavnici u zakonodavnim organima na nivou BiH, RS-a, FBiH, BDBiH i kantona;

d) članovi predsjedništava stranaka;

e) sudije ustavnih sudova BiH, FbiH i RS-a, i sudije vrhovnih sudova RS-a i FbiH, sudije Apelacionog suda BDBiH, sudije Suda BiH i članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH;

f) glavni tužilac i tužioci Tužilaštva BiH, glavni tužilac i tužioci tužilaštva RS-a, FbiH, BDBiH i kantona;

g) članovi Upravnog odbora, guverner i zamjenici guvernera Centralne banke BiH;

h) diplomatski predstavnici (ambasadori i konzuli);

i) članovi Zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH;

j) članovi upravnih, nadzornih odbora i direktori preduzeća u većinskom vlasništvu države, entiteta ili BDBiH.

Primjena pojačanih mjera identifikacije i praćenja se odnose i na inostrane i na domaće javne i eksponirane ličnosti. U skladu sa svojim internim aktom, obveznik će primijeniti odgovarajuće mjere, a pored njih i:

a) prikupiti podatke o izvoru sredstava i imovine koja jeste ili će biti predmet poslovnog odnosa ili transakcije iz dokumenta i ostale dokumentacije koju je priložio klijent i/ili stvarni vlasnik klijenta. Kada takvi podaci ne mogu biti prikupljeni na opisani način, obveznik će ih dobiti direktno iz pisane izjave klijenta;

b) zaposleni kod obveznika koji provodi proceduru za uspostavljanje poslovnog odnosa s klijentom i/ili stvarni vlasnik klijenta koji je politički i javno eksponirano lice osigurat će pisano odobrenje najvišeg rukovodstva prije nego što uđe u takvu vrstu odnosa;

c) nakon stupanja u poslovni odnos, obveznik će pratiti transakcije i ostale poslovne aktivnosti politički i javno eksponiranog lica koje se obavljaju preko obveznika putem procedure identifikacije i praćenja.

Poslovni subjekti su dužni da gotov novac, ostvaren obavljanjem registrovane djelatnosti, evidentiraju u skladu sa propisima o računovodstvu. Naplaćeni gotov novac se evidentira u poslovnim knjigama, kroz blagajnički dnevnik-izvještaj.

Poslovni subjekti su dužni da gotov novac, odnosno pazar  uplate istog radnog dana na svoj račun otvoren kod ovlaštene organizacije, a najkasnije narednog radnog dana. Izuzetno, poslovni subjekti čiji dnevni priliv gotovog novca ne prelazi 200 KM ili su udaljeni od ovlaštene organizacije 15 i više kilometara, dužni su uplatu gotovog novca izvršiti najkasnije u roku od pet radnih dana, a priređivači igara na sreću, u skladu sa propisom kojim se propisuje priređivanje igara na sreću, dužni su uplatu gotovog novca za proteklih sedam dana, zaključno sa nedjeljom, izvršiti najkasnije u sljedeći utorak. Ukoliko je dnevni priliv gotovog novca ostvaren u petak, naredni radni dan smatra se sljedeći ponedjeljak.

Uplata gotovog novca na račun kod ovlaštenih organizacija i vođenje blagajne ne odnosi se na poduzetnike koji porez na dohodak plaćaju u paušalnom iznosu. Dakle, samostalni preduzetnici koji porez na dohodak plaćaju u paušalnom iznosu (obrtnici i samostalni preduzetnici koji su u skladu sa rješenjem Porezne uprave dobili status „paušalca“), nisu u obavezi da polažu dnevne pazare na transakcijski račun u propisanom roku niti da vode evidenciju o gotovinskim transakcijama.

Uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca sa računa realizuje se nalogom za plaćanje.Nalog za uplatu gotovog novca na račun može se podnijeti svim ovlaštenim organizacijama, bez obzira gdje se vodi račun u korist kojeg se vrši uplata. Dakle, uplata pazara se može izvršiti kod bilo koje banke, kao i pošte, a ne samo kod banke kod koje je otvoren račun. S tim da, nalog za isplatu gotovog novca sa računa podnosi se ovlaštenoj organizaciji koja vodi račun poslovnog subjekta.

Zabranjeno je poslovnim subjektima da izmiruju svoje obaveze gotovim novcem ako imaju blokirane račune.

Preuzeto: Ismet Kalić, Finconsult, poslovnikonsultant.ba

Share.

About Author

Certificirani računovođa/ ovlašteni revizor. Vlasnik male računovodstvene agencije :)

Leave A Reply