Blagajnički maksimum

0

U članu 7. Uredbe je propisano da poslovni subjekti mogu u blagajni držati gotov novac do iznosa utvrđenog blagajničkim maksimumom i mogu ga koristiti za gotovinska plaćanja shodno namjenama propisanim Uredbom.

Prema članu 7. stav 2. Uredbe, visinu blagajničkog maksimuma utvrđuje svaki poslovni subjekt za sebe, i to odlukom ovlaštenog organa (odnosno ovlaštenog lica, u našem slučaju vlasnika), i to u skladu sa svojim općim aktom. Dakle, svaki poslovni subjekt treba odrediti visinu blagajničkog maksimuma svojom vlastitom Odlukom o blagajničkom maksimumu.

U FBiH je samim poslovnim subjektima ostavljena sloboda da sami, internim aktom i shodno svojim potrebama, utvrde visinu blagajničkog maksimuma. Naravno, ta sloboda je ograničena postavljanjem smjernica kojih se subjekti moraju pridržavati. Naime, iznos blagajničkog maksimuma se, shodno stavu 3. člana 7. Uredbe, utvrđuje na osnovu prosječnih dnevnih isplata iz blagajne u prethodnom mjesecu, kao i drugih uslova koji su od uticaja za potrebu držanja gotovog novca u blagajni.

Praktično, najprije je potrebno utvrditi prosječni iznos isplata iz blagajne u prethodnom mjesecu, što bi trebalo biti prilično jednostavno na osnovu evidencija iz blagajničkog dnevnika za prethodni mjesec. Treba sabrati sve iznose gotovinskih isplata i dobijeni zbir podijeliti sa brojem dana u kojima su isplate vršene. Tako će se dobiti prosječni iznos isplate prethodnog mjeseca.

Primjer:

Uprava društva, odnosno direktor privrednog društvo je na dan 20.10.2016 godine donio Odluku o visini blagajničkog maksimuma (na osnovu opšteg akta – Statuta društva). Blagajnički maksimum je utvrđen u visini od 3.000 KM. Iznos blagajničkog maksimuma je utvrđen na osnovu prosječnih dnevnih isplata iz blagajne u prethodnom mjesecu (septembar 2016.), te drugih uslova koji su od uticaja na potrebu držanja gotovog novca. Društvo je u mjesecu septembru 2016. godine  imalo ukupno isplata iz blagajne u iznosu 2.640 KM, za 22 radna dana kada su vršene isplate. Iznos prosječnih dnevnih isplata (PDI) je izračunat na sljedeći način:

 

                      Ukupno isplata iz blagajne u prethodnom mjesecu       2.640 KM

            PDI =————————————————————   =————– = 120 KM

                       Broj dana isplata u prethodnom mjesecu                         22

 

Uzimajući u obzir da u toku mjeseca ima u prosjeku 22 radna dana i da su svaki dan vršene isplate, utvrđena je visina blagajničkog maksimuma (BM) tako što je PDI pomnožen sa prosječnim brojem radnih dana u mjesecu (PBRD), te na taj iznos dodat iznos kao rezultat drugih specifičnih uslova koji su od uticaja na potrebu držanja veće sume novca u blagajni, u odnosu na dosadašnji:

BM= PDI x PBRD= 120 x 22 =2.640 KM + 360 KM (dodati iznos)=3.000 KM

 

Važno je naglasiti da Uredba upućuje na to da se blagajnički maksimum odnosi na dnevne, a ne na sedmične ili mjesečne potrebe za držanjem gotovine. Razumljivo, ukoliko se novac koji je utvrđen blagajničkim maksimumom ne potroši u toku dana, ne postoji obaveza “povrata” tog nepotrošenog iznosa na račun niti postoji obaveza svakodnevnog “dopunjavanja” gotovine do iznosa blagajničkog maksimuma. Logično, “dopunjavanje” blagajne će se vršiti shodno potrebama za držanjem gotovine u blagajni.

Drugim riječima, stanje u blagajni na kraju dana (dobiveno kao razlika svih uplata i isplata iz blagajne toga dana) ne smije prelaziti iznos utvrđenog blagajničkog maksimuma. Gotovina koja prelazi iznos blagajničkog maksimuma, shodno odredbama propisa, mora biti položena na račun istog, najkasnije narednog radnog dana.

Važno je naglastiti da se “prekoračenjem blagajničkog maksimuma” NE smatra gotovina koja je podignuta za isplate dozvoljene Uredbom, a koja nije isplaćena istog dana (jer je dozvoljeno da se te isplate mogu izvršiti i narednog radnog dana), a prekoračenjem se ne smatra ni pazar koji je naplaćen posmatranog dana (jer je dozvoljeno da se i pazar može uplatiti na račun tek narednog radnog dana).

Konkretno, Uredbom je propisano da u iznos blagajničkog maksimuma ne ulazi gotov novac podignut sa računa za dozvoljene namjene, pod uslovom da poslovni subjekti ovaj novac isplate istog ili narednog dana od dana njegovog podizanja.

 Na primjer, subjekt može podići novac sa računa za isplatu akontacija za troškove službenog puta, isplatu toplog obroka, regresa, dividende, ili neke druge namjene utvrđene Uredbom, pri čemu mu ti iznosi ne ulaze u iznos blagajničkog maksimuma pod uslovom da se isplata za te namjene izvrši istog a najkasnije narednog dana. Sve ovo sugerira da iznos novca koji se drži u blagajnoj treba služiti isključivo za “sitne” tekuće nabavke.

Prema svemu navedenom, može se zaključiti da je SVRHA uvođenja blagajničkog

maksimuma da se raspolaganje gotovinom svede na neku minimalnu i mjeru koja je neophodna za potrebe za koje bi bilo potpuno nerazumno da se ne može koristiti gotovina (nabavka higijenskih i kancelarijskih potrepština, neke usputne sitnice i sl.).

Na pitanja koliko često je obavezno donositi odluke o blagajničkom maksimumu, odnosno koliko često treba mijenjati iznos maksimuma, odgovor je da treba redovno preispitivati, a mijenjati po potrebi. Pošto se kao polazna osnova za utvrđivanje tog iznosa uzima prosječni iznos isplata iz prethodnog mjeseca, potrebno je tu računicu svaki mjesec preispitivati (ali ne nužno i promijeniti!). Ukoliko je očito da postojeći iznos maksimuma nije odgovarajući, potrebno ga je promijeniti.

Nezaobilazno pitanje u ovom kontekstu je da li je moguće zadržati dio pazara za potrebe dnevnih (dozvoljenih) plaćanja ili je obavezno ukupan pazar (i drugu gotovinu) položiti na račun, pa zatim dati nalog za isplatu sa računa za potrebe održavanja blagajničkog maksimuma. Kako Uredba ne daje izričit odgovor na ovo pitanje, ključno je kako će se postaviti nadležni organi, a pogotovo Federalno ministarstvo finansija, kao donosilac Uredbe. Iako Uredba ovo pitanje posebno ne tretira, postoji dosta praktičnih argumenata koji idu u prilog pozitivnom stavu.

Polog dnevnog priliva gotovine se mora izvršiti najkasnije naredni radni dan, s tim da se nedjelja ne smatra radnim danom. Ako polažemo dnevni priliv gotovine od petka, to moramo učiniti najkasnije u subotu, no ako polažemo novac od subote, to možemo učiniti u ponedjeljak. Izuzetak su samo subjekti čiji dnevni priliv gotovine ne prelazi 200 KM, jer za njih je rok polaganja pet radnih dana. Isto vrijedi i za subjekte kojima je najbliža organizacija za platni promet udaljena 15 i više kilometara. Ova dva kriterija nisu kumulativna, nego je dovoljno da se subjekt “prepoznaje” u jednom slučaju pa da polog može vršiti svakog petog radnog dana.

Share.

About Author

Certificirani računovođa/ ovlašteni revizor. Vlasnik male računovodstvene agencije :)

Leave A Reply