Amortizacija po novim poreznim propisima

0

 

Od 05.03.2016. na snazi je novi Zakon o porezu na dobit. Jedan dio tog Zakona je orijentisan na promjenu stopa amortizacije.  Amortizacija se veže za sredstva koja se očekuju da će se koristiti duže od godine dana, imaju ograničen vijek upotrebe i drže se za upotrebu u proizvodnji ili prodaji roba i pružanju usluga za iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe.

I dalje je ostalo da u poreznom bilansu se priznaje amortizacija koja je obračunata proporcionalnom metodom amortizacije, sredstva koja su amortizovana se ne mogu ponovo projenjivati i amortizovati, moguća je ubrzana amortizacija i postoji mogućnost jednokratnog otpisa tzv.sitnih stalnih sredstava.

Ono što je novo po Zakonu jeste:

  • Porezne stope amortizacije su promijenjene
  • Rashodi amortizacije se priznaju u porezne svrhe samo kada je vlastita dugotrajna imovina u upotrebi
  • Posebno su tretirani rashodi od umanjenja vrijednosti dugotrajne imovine.

Amortizacija se treba obračunavati u skladu sa računovodstvenim propisima, a usklađivanja se vršiti u poreznom bilansu. U praksi se ova dva metoda obično poklapaju. Ono što je ptorebno da amortizacija odražava trošenje određene dugotrajne imovine.  Potrebno je procijeniti očekivani vijek upotrebe svakog pojedinačnog sredstva. Na kraju svake godien bi trebalo preispitati procijenjeni ostatak vrijednosti i korisni vijek upotrebe.
U poreznim propisima je dozvoljena primjena samo proporcionalne metode, što znači ako se koristi neka druga metoda potrebno je priznati amortizaciju u visini koja bi bila utvrđena da je obračunata proporcionalnom metodom.

Ako se pravno lice odluči na promjenu stope amortizacije to se tretira kao promjena računovodstvene procjene i primjenjuje se od momenta promjene procjene pa nadalje.

Poslije 01.01. (nakon donošenja Zakona o porezu na dobit) mogu se promijeniti porezne stope (uskladiti sa maksimalnim) ali i ne moraju nužno.

Propisi o porezu na dobit omogućavaju da amortizacija koja je bila porezno nepriznat rashod bude priznata u nekom obračunskom periodu naknadno.  Ako ne postoje razlozi zbog kojih bi vijek sredstva  bio duži/kraći onda bi trebalo nastaviti obračunavati amortizaciju kao i do sad.

Zadržavanje veće računovodstvene stope od porezno priznate rezzultira privremenim nepriznavanjem dijela rashoda po osnovu amortizacije, s tim da bi se ta amortizacija naknadno mogla priznati u poreznim bilansima po okončanju amortizacije. Ovo dovodi do stvaranja odloženih poreznih sredstava.

Smanjenje računovodstvene stope od porezno priznate dovodi do odloženih poreznih obaveza. Npr. Ako je amortizacija 3% a porezno priznata 5% u poreznom bilansu možemo koristiti porezno priznatu stopu (5%). To znači da kada građ.objekat  bude skroz porezno istrošen, amortizacija bi bila porezno nedopustiva tj. Uvećavala bi oporezivu dobit u budućim periodima.

Novi zakon dopušta otpis sitnih stalnih stalnih sredstava manje vrijednosti od 1000 KM i  hardvera i softvera ali ova amortizacija će biti porezno nepriznata u narednim godinama tj. Uvećavat će oporezivu dobit u narednim razdobljima što dovodi do odloženih poreznih obaveza.

UMANJENJE VRIJEDNOSTI

Razlika između neto sadašnje vrijednosti i procijenje nadoknadive priznaje se kao porezni rashod tek u onom periodu kada je ta imovina prodata ili uništena usljed više sile.

Naime, MRS 36 – Umanjenje vrijednosti sredstava zahtijeva da u slučaju kada postoje pokazatelji da je vrijednost sredstva umanjena, pravno lice treba procijeniti nadoknadivi iznos imovine. Pod nadoknadivim iznosom podrazumijeva se viši iznos između neto prodajne cijene i cijene sredstava u upotrebi, pri čemu:

  • neto prodajna cijena je fer vrijednost imovine umanjena za troškove prodaje,
  • vrijednost sredstava u upotrebi, u pravilu, predstavlja diskontirani iznos novčanih tokova.

Prema tački 9. MRS 36, na dan bilansa treba ocijeniti postoji li pokazatelj da knjigovodstveni iznos imovine treba biti umanjen. U preispitivanju nadoknadivog iznosa, ako je nadoknadivi iznos manji od knjigovodstvenog iznosa, knjigovodstveni iznos se smanjuje za razliku koja je, zapravo, gubitak od umanjenja imovine. Ako je nadoknadivi iznos veći od knjigovodstvenog iznosa, knjigovodstveni iznos se može povećati samo do ranijeg umanjenja vrijednosti imovine na nadoknadivi iznos.

 

Prilagođeno prema Revicon, Porezni savjetnik 

Share.

About Author

Certificirani računovođa/ ovlašteni revizor. Vlasnik male računovodstvene agencije :)

Leave A Reply